Dok nas smrt ne razdvoji 8. i 29. novembra u 20h

Zagreb, sedamdesetih godina. Stan, trosobni. U jednoj sobi leži Blanka, u drugoj Ljubić, obe bolesne i nepokretne. Između soba hodnik. Blanka i Ljubić ne vide jedna drugu iz svojih kreveta, ali mogu razgovarati kroz otvorena, pa i zatvorena vrata. Rano veče.

Reč autora

Život ima tu nezgodnu osobinu da voli udariti, obično onda kad se tome najmanje nadamo. Čovjek se toliko navikne na udarce da najčešće ne uspijeva prepoznati poklon koji mu, rijetko i bez najave ponekad padne u krilo. Ja ovaj poklon prepoznajem i znam njegovu, za mene neprocjenjivu vrijednost. Poklon stiže od glumca i čovjeka koji u mom životu ima izuzetno mjesto i čiji mi je rad svojom dubinom i posvećenošću uvijek bio i uzor i inspiracija. Ponosna sam i počašćena time da je upravo taj čovjek prepoznao ovaj tekst i odlučio mu podariti život. Hvala, dragi Miki.

Zahvalna sam i briljantnim glumicama – Aniti, Jasni i Jovani, kao i ostalim suradnicima Jelisaveti, Darku, Zoranu, Miroslavu, Vladi i mom prijatelju Diku, koji su tako velikodušno poklonili svoje vrijeme i svoj talent ovom projektu.

Kada sam u zimu 1991. odlazila iz ove i one zemlje, stiglo mi je pismo anonimnog Beograđanina u kojem je dotični izrazio nadu u moj povratak u kazalište ovog grada. Pa evo me, tu sam. Sama ta činjenica je neka vrsta pobjede. U to ime: živjeli!

MIRA FURLAN

Režija / Miki Manojlović

Lica:

Blanka: Anita Mančić

Ljubić: Jasna Djuričić

Martin: Miki Manojlović

Mina: Jovana Gavrilović